Odluka po žalbi Slobodne Crne Gore protiv portala CdM

Komisija za žalbe stoga nije utvrdila kršenje Kodeksa novinara i novinarki Crne Gore.

Cijeneći činjenicu da je sporni tekst objavljen u formi kolumne, odnosno autorskog komentara, a imajući u vidu da je svrha ove novinarske forme upravo iznošenje ličnih stavova, vrijednosnih sudova i kritičkih ocjena o pitanjima od javnog interesa, Komisija je sadržaj kolumne ocjenjivala u granicama slobode komentara, koje su nužno šire od onih koje važe za činjenično izvještavanje. Ta sloboda obuhvata i oštru, polemičku i provokativnu kritiku, ali ne štiti izražavanje koje prelazi u govor mržnje, diskriminaciju ili podsticanje neprijateljstva ili nasilja.

Primjenjujući navedeni standard na sadržaj sporne kolumne, sagledan u cjelini i u kontekstu u kojem je objavljen, Komisija je utvrdila da ta granica nije pređena. Sporni navodi ne predstavljaju govor mržnje u smislu smjernice 4.1 Kodeksa, niti sadrže poziv, podsticanje ili opravdavanje mržnje, neprijateljstva, diskriminacije ili nasilja prema pravoslavnim vjernicima ili pripadnicima bilo koje druge vjerske zajednice.

Komisija je takođe utvrdila da je autor postupao u dobroj vjeri u smislu smjernice 4.3 Kodeksa. Predmet kolumne nije hrišćanstvo niti pravoslavni vjernici kao vjerska zajednica, već kritika onoga što autor smatra iskrivljavanjem Hristovog učenja kroz nacionalističko i tradicionalističko tumačenje vjere. Takav, pa i oštar i polemički vrijednosni sud, ostaje u granicama zaštićenog komentara.

Obrazloženje

Medijski savjet za samoregulaciju primio je 11. avgusta 2026. žalbu od politike partije Slobodna Crna Gora na kolumnu Andreja Nikolaidisa objavljenu na portalu CdM. Podnosilac smatra da kolumna u cjelini predstavlja „kontinuitet vulgarnog izražavanja i otvorenog napada na vjerska osjećanja pravoslavnih hrišćanskih vjernika, te skrnavljenje vjerskih svetinja“. Kao sporne navodi tri formulacije:

„Sam Bog je do porodičnih, konzervativnih vrijednosti držao toliko da je udatoj ženi napravio dijete. Eto, kuronje: činite i vi tako...“

„Jebalo se Isusu za ovaj svijet, uključujući tu i naciju i državu i porodicu“

„Nacionalističko hrišćanstvo nije moguće, osim kao abominacija, dakle gnusno skrnavljenje“

Podnosilac tvrdi i da je uredništvo propustilo da postupi s dužnom pažnjom. Time je, po mišljenju Slobodne Crne Gore, omogućeno objavljivanje teksta koji prevazilazi granice dopuštene političke i društvene kritike i prelazi u domen bezrazložnog vrijeđanja vjernika i vjerskih velikodostojnika.

Medijski savjet zatražio je izjašnjenje redakcije. Odgovorila je zamjenica glavnog i odgovornog urednika portala CdM Aleksandra Obradović. Ona najprije ukazuje da je kolumna objavljena 10. avgusta, a ne 8. avgusta kako se navodi u žalbi.

Smatramo važnim naglasiti da je riječ o autorskoj kolumni u kojoj autor iznosi svoje stavove, zapažanja i komentare na društvene i političke teme. Kao takva, kolumna predstavlja autorski izraz i ne može se posmatrati na isti način kao informativni tekst čija je svrha prvenstveno iznošenje činjenica” piše u izjašnjenju koje potpisuje Obradović.

Ona dalje ističe da Portal CdM u predmetnoj kolumni njihovog kolege Andreja Nikolaidisa, “višestruko nagrađivanog pisca i dobitnika Trinaestojulske nagrade”, ne vidi elemente koji bi predstavljali osnov za pritužbu.

„Sloboda izražavanja autora predstavlja jednu od osnovnih vrijednosti medijskog djelovanja, a upravo je karakteristika kolumnističkog formata da autor iznosi vlastite stavove i interpretacije” napisala je ona u odgovoru.

Ona ističe i da je dodatno, na kraju kolumni na portalu CdM jasno  naznačeno da je riječ o mišljenju autora, čime se čitaocima nedvosmisleno ukazuje na prirodu i karakter objavljenog sadržaja.

„U tom smislu, smatramo da predmetna pritužba ne može biti osnov za ograničavanje ili dovođenje u pitanje prava autora da iznese svoje mišljenje, niti uredničke slobode da takav autorski sadržaj objavi. Istovremeno, imajući u vidu javne istupe predsjednika Slobodne Crne Gore o mogućem pokretanju sudskih postupaka protiv medija koji objave da je Pavlu Đurišiću ratni zločinac, predmetnu pritužbu doživljavamo i u širem kontekstu pritiska na medije i pokušaja da se utiče na njihovo izvještavanje i uređivačku politiku” napisala je Obradović.

Na kraju je zaključila da CdM ostaje posvećen slobodi izražavanja, profesionalnom novinarstvu i pravu autora da iznose stavove, uključujući i stavove koji mogu biti predmet javne polemike ili neslaganja.

Komisija je razmotrila navode iz žalbe, odgovor redakcije i cjelokupan tekst kolumne. Tri formulacije iz žalbe Komisija nije cijenila izdvojeno, već u kontekstu teksta u kojem su upotrijebljene.

Kodeks među osnovnim načelima propisuje dužnost novinara da brani pravo na slobodan komentar i kritiku. Smjernica 2.1 utvrđuje da „komentari i mišljenja moraju biti slobodno izraženi“, uz obavezu da se pri tome „uzmu u obzir različiti medijski formati i stilovi“. Kolumna je autorski žanr na razmeđi novinarstva i književnosti. Njena svrha je iznošenje ličnog stava, polemika i, po pravilu, provokacija. Zato uživa širu slobodu izraza nego informativni tekst, i u izboru teme i u izboru jezika. Sporna kolumna na kraju nosi naznaku da „mišljenja i stavovi kolumnista nisu nužno stavovi redakcije CdM-a“. Čitaoci, dakle, nijesu mogli steći utisak da se njome saopštavaju utvrđene činjenice.

Šira sloboda kolumnističkog žanra, međutim, nije neograničena. Smjernica 4.3 propisuje da mediji „moraju postupati u dobroj vjeri, čak i kada iznose oštre kritike ili izvještavaju o događajima ili temama koje polarizuju društvo“. Ista smjernica dopušta „određeni stepen preuveličavanja“, ali zabranjuje korišćenje pogrdnih izraza s isključivom namjerom da se naškodi nečijem ugledu. Vulgarnost koja je sama sebi svrha, ili koja bi bila usmjerena na podsticanje neprijateljstva prema vjernicima, mogla bi zato biti predmet drugačije ocjene.

Komisija ocjenjuje da ta granica u ovom slučaju nije pređena i da je autor postupao u dobroj vjeri. Kolumna ne omalovažava hrišćanstvo, niti ličnost i učenje Isusa Hrista. Naprotiv, autor Isusa predstavlja kao „negaciju malograđanskog lažnog morala, negaciju svega okoštalog i licemjernog“ i ocjenjuje da „negirati Isusa znači negirati ono najbolje u ljudskoj istoriji“. Predmet kritike nije vjera, već ono što autor smatra njenim iskrivljavanjem: tumačenje hrišćanstva u službi nacionalizma i konzervativizma. Neposredan povod kolumne je Metodije, čije javno veličanje lika koji je, po autoru, bio „narodni prvak“ autor suprotstavlja Hristovom učenju. Kolumna nigdje ne pominje pravoslavlje ni pravoslavne vjernike, već govori o hrišćanstvu u cjelini. Teza podnosioca da je riječ o napadu upravo na pravoslavne vjernike zato ne nalazi uporište u tekstu.

Formulacija o „udatoj ženi“ u žalbi je prenijeta nepotpuno. Ona je dio pasusa koji počinje konstatacijom da Crkva govori o „takozvanim porodičnim vrijednostima“, a da „to nije ono što piše u knjizi koju navodno propovijedaju“. Autor potom ukazuje da Isusova porodica, u kojoj je otac podigao dijete kao svoje, ne odgovara slici na koju se takve vrijednosti pozivaju. Obraćanje se u kolumni nastavlja pozivom „činite i vi tako, podižite tuđu djecu“, izostavljenim iz žalbe. Usmjereno je na one koji propovijedaju „porodične vrijednosti“, a ne na vjernike. Riječ je o grubom, namjerno provokativnom izrazu, ali u funkciji teze teksta, a ne s isključivom namjerom da se nekome naškodi.

Rečenica „Jebalo se Isusu za ovaj svijet“ je vulgarno formulisana, ali izražava tezu koju autor u nastavku argumentuje citatom iz Jevanđelja po Luki (14, 25–33) i poslanicama Svetog Pavla. Treća formulacija, o nacionalističkom hrišćanstvu kao „abominaciji“, nije uvreda vjernika. Ona izražava autorovu tezu da je spajanje hrišćanstva s nacionalizmom skrnavljenje samog hrišćanstva, jer Isus, po autoru, „ukida svaki nacionalni, rodni i klasni identitet“. Komisija ne ocjenjuje teološku utemeljenost tog stava, već samo to da je riječ o legitimnom stavu u javnoj polemici.

Komisija je, čitajući kolumnu u cjelini, razmotrila i pasuse koje podnosilac ne navodi, a koji sadrže oštre generalizacije o sveštenstvu. To su tvrdnja da je Isus sveštenstvo svog naroda „metaforički a možda i fizički nabijao nogom u prkno“ i rečenica „jebalo se Isusu za etničko – jednako kao popovima za Isusa“. Komisija ocjenjuje da je riječ o hiperboli koja se odnosi na Isusov sukob sa sveštenstvom njegovog vremena i na autorovu kritiku savremenog klera. Te formulacije nijesu poziv na nasilje prema bilo kojoj osobi, niti podsticanje neprijateljstva prema vjernicima. Komisija ipak napominje da su na samoj granici prihvatljivog preuveličavanja iz smjernice 4.3

Smjernica 4.1 Kodeksa propisuje:

„Mediji ne smiju objavljivati sadržaje čija je namjena podsticanje neprijateljstva ili mržnje prema licima po osnovu njihove rase, etničkog porijekla, nacionalnosti, starosne dobi, mjesta porijekla, vjeroispovijesti (…). Isto se odnosi i na objavljivanje sadržaja koji direktno ili indirektno promoviše navedeno neprijateljstvo i mržnju, kao i svakog sadržaja koji ima za cilj stvaranje klime netolerancije i diskriminacije u društvu (…).“

Komisija konstatuje da kolumna ne sadrži poziv na diskriminaciju, nasilje ili neprijateljstvo, niti pogrdne kvalifikacije usmjerene prema vjerskoj zajednici. Ne može se ni smatrati sadržajem koji direktno ili indirektno promoviše mržnju ili ima za cilj stvaranje klime netolerancije. Tvrdnja da kolumna vrijeđa vjerska osjećanja i skrnavi vjerske svetinje zato nije osnovana.

Komisija istovremeno napominje da naznaka da je riječ o mišljenju autora ne oslobađa redakciju odgovornosti za objavljeni sadržaj. Smjernica 1.1 dužnu pažnju izričito propisuje i kao obavezu urednika. Uredništvo je dužno da i autorske tekstove sagleda u svjetlu Kodeksa. Očekivalo se da izjašnjenje redakcije odgovori na suštinu navoda iz žalbe, a ne da se ograniči na konstataciju da je riječ o kolumni.

U pogledu konteksta na koji ukazuje redakcija, Komisija ne ocjenjuje motive podnosilaca žalbi. Pravo na žalbu Medijskom savjetu pripada svakom. Komisija ipak konstatuje da žalba sporne formulacije izdvaja iz konteksta i skraćuje ih na način koji mijenja njihov smisao. Kolumni tako pripisuje značenje suprotno onome koje proizlazi iz teksta u cjelini.

Komisija za monitoring i žalbe

Aneta Spaić

Sonja Drobac

Danilo Burzan

Branko Vojičić

Ranko Vujović